E pa kako je, naletio sam na ovaj video i kažem baš ovako je.

Ukratko zamislite voziti auto na dva kotača, balansirati tako po cesti. I onda kad ti to nije dosta skineš dvije gume u vožnji, malo voziš bez njih, malo otvoriš laptop i na kraju ponovno namontiraš gume!  I sve to vozeći automobil na dva kola bez zaustavljanja.

Pogledajte:

Ako imate startup priznajte da to ovako nekako izgleda. Možda samo ne slušate ovakvu muziku . Uvijek se žuri, nema se vremena stati i promijeniti kotače. Balansira se između salesa, investicija i nule na računu. A opet, ekipa se očito dobro zabavlja!

Startup vam dođe kao da skačete iz aviona sa jedrilicom u kutiji u dijelovima i onda lijepo sastavljate jedrilicu u zraku u padu prema zemlji.

I još nešto: koliko je god teško i ludo voziti auto ovako, pogledajte ovu ekipu što visi sa strane, mijenja kotače rukom, odrađuje posao, njima u biti treba skinuti kapu! E to su vam zaposlenici u startupu.

p.s. na video sam naletio kod Dede

Da sad ne dužim najbolje je da bacite pogled na našu novu korporativnu stranicu www.gohome.eu.

Naime, dosad smo se širili isključivo kao consumer service, fokus je uvijek bila lokalna tražilica na lokalnom jeziku. Moglo bi se reći da je GoHome medijski projekt (istina na tehnološkoj bazi). Gohome.eu je nadopuna naše strategije kojom želimo ubrzati i proširiti ekspanziju. Ciljano tržište nije više samo CEE nego worldwide. Također, više ne izlazimo isključivo kao tražilica već širimo i paletu proizvoda i usluga. Model će biti partnerstva, ali i čisto tehnološke usluge za nekretninsku nišu. Važno je napomenuti da za ove aktivnosti nema dodatnog razvoja, nego se samo postojećoj tehnologiji otvara pristup izvana i ista se pakira u proizvod na drugačiji način.

Prodavanje tehnologije zemlji koja je konstruirala Black bird

Primarni cilj našeg odlaska u NYC je bio testirati našu tehnologiju u svjetskim okvirima, dobiti povratne informacije tržišta i istražiti prodajne kanale. Ukratko: provjeriti kako stojimo prema klijentima i prema konkurenciji u svjetskim okvirima.

Mislim da su konferencije ili ‘mingl’ kako bi mi rekli dobre ako ‘minglaš’ među klijentima. GoHome se nalazi na jednom specifičnom tržištu i praktički na uobičajenim tehnološkim ili web konferencijama nema naših klijenata, a od tapšanja po ramenima na kraju nema neke velike koristi.

Dosta smo tražili pravu konferenciju i pronašli smo PropertyPortalWatch workshop koji okuplja najveće svjetske portale za nekretnine. To je jedinstveno mjesto za nas gdje je praktički svatko od stotinjak posjetitelja nas potencijalni klijent. Uspjeli smo dobiti prezentaciju na kojoj smo prezentirali naše CEE tržište, ali praktički kroz tu prezentaciju pričali priču o interesantnoj kompaniji u Istočnoj Evropi i tehnologiji koju imamo. Također, odradili smo prezentacije šefovima dvadesetak najjačih svjetskih portala. Ovaj workshop je uvijek u vrijeme konferencije Real Estate Connect koja okuplja preko 1000 ljudi iz real estate businessa i Internet businessa i traje tri dana. Na Real Estate Connect smo uzeli mali štand (stol) koji smo iskoristili za daljnje prezentacije, follow up i praktički kao bazu. Mislim da smo ukupno napravili 100+ prezentacija i demonstracija različitih proizvoda.

Upoznali smo i cijelu konkurenciju worldwide, 5 agregatora koji nisu baš tražilice, ali u konačnici rade isti posao. Dobro je da tržište postoji i dobro je da se diferenciramo od njih svojim tehnološkim pristupom.

Par riječi o New Yorku i USA. Ono što oduševljava je otvorenost i poslovnost ljudi. Dva primjera:

GoHome tim i susjedi from Texas na Real Estate Connect

Primjer prvi: Nije problem uzeti CEO-ta od najvećeg USA portala (firma sa 200m$ prihoda) i dovući ga. Rado će popričati, 100% se skoncentrirati i aktivno vam se posvetiti u potpunosti tih petnaest minuta. U nas trebate zakazati sastanak preko tajnice sa ‘direktorom’ firme od 15 ljudi.

Primjer drugi: 23:00 sata navečer, tražimo nešto za pojesti i gledamo kroz prozore restorana, vidi nas kuhar, ode iza i kroz pukotinu u prozoru nam gurne kupon za 15% popusta. Kuhar nije vlasnik, samo će morati ponovno čistiti gradele jer je kasno, ali on dovlači nove klijente. Kad takav pristup poslu bude na ovim prostorima pomaknuti ćemo se svi skupa.

Zaključak

Tehnološki možemo konkurirati, naš poslovni pristup i znanja također mogu konkurirati, problem je što se poslovi, mediji, partnerstva, network sklapaju i odvijaju 10.000 km daleko. Ono što mi zovemo worldwide je njima lokalno tržište. Također, to  njihovo lokalno tržište je dovoljno veliko za izgraditi ogromne kompanije i oni ga odlično poznaju. S druge strane, naše lokalno tržište ne može prehraniti većinu projekata, a na njihovom smo ipak stranci i moramo puno učiti i fizički smo jaako daleko.

Sve navedeno zajedno sa dostupnošću i cijenom kapitala nas ne stavlja u bajnu poziciju. Ipak, nema ništa od plakanja, treba iskoristiti neke naše prednosti (npr. cijena rada svih nas) i raditi kontinuirano. Naš plan je održati vidljivost na tom tržištu i pokazati potencijalnim partnerima napredak i za 6 mjeseci, ni kući se ne može brzo, a kamo li vani.

p.s.1 vezano za izvoz, osnovana je udruga softverskih izvoznika CISEx, svakako provjerite što radimo, GoHome je uključen (naš  Hrvoje je dopredsjednik)

p.s.2 moram napomenuti da su novi gohome.eu dizajnirali pravi meštri od zanata: Blagonic Brothers. Izuzetno smo zadovoljni, ne samo konačnim proizvodom nego cijelim procesom!

Pojedincima čitam misli: …evo poludio je, samo sam čekao kad će na hranu !

Priča je počela kad sam prije sedam godina imao jednu od večera u Sarajevu sa kolegama iz Siemensovog tima redom Austrijancima i Nijemcima. Među ostalim smo pripremili i velike količine Dingača i Bajadera. Glavno pitanje večeri je bilo: ‘Uh, što je ovo dobro! Zašto ja ovo ne mogu kupiti u mojoj Billi u Beču?‘

I onda počne priča o uskom lokalitetu, malim količinama, slaboj hrvatskoj ekonomskoj moći i tako sve dok jedan nije rekao: ‘Ok, izlike ti drže vodu za Dingač, ali ovi čokoladni bomboni, odlični su, ne mogu li se oni proizvesti u ogromnim količinama?’

Kakve ovo ima veze sa IT-em i startupima? Pa rekao bih da je ključno, radi se o osvješćivanju niše u kojoj se nalazite. Rast businessa i smjer ka većoj profitabilnosti ovisi o tome kakav tip businessa imate ili namjeravate imati. Bajadera ili Dinagač?

Kakav business: Bajadera ili Dingač?

Bajadera su projekti koji se mogu skalirati. Bajadere se ne smiju ograničiti na lokalno tržište jer Bajadere mogu postati Bacci ili Ferrero. Bajadere ne bi smjele biti limitirane proizvodnjom. Sigurno su limitirane marketing resursima i sales kanalima, ali proizvodnjom ne. Bajadere konstantno trebaju istraživati kako se proširiti na još jedno tržište, jednostavno treba štancati te slatke kockice i osvajati tržište za tržištem. Primjer Bajadera projekata bi bile: IPhone aplikacije, SaaS aplikacije, software koji se prodaje na licence, razne web aplikacije, Facebook igrice, web servisi (npr. GoHome)

Dingač sa druge strane raste na jako ograničenom lokalitetu koji daje vino izuzetne kvalitete i arome (odlično ide uz pikantne sireve i crveno meso).  Proizvede ga se oko 300.000 boca maksimalno. Definiran je lokalitetom i ne može se proizvesti u velikim količinama. Dingač bi bili svi projekti koji ovisne o izvrsnosti njihovih tvoraca i koji su u svojoj biti neponovljivi. Primjer bi bili: IT integracija, dizajn studio, outsourcing, konzalting usluge.

Dingači trebaju maksimalno gledati kvalitetu, ako treba birati poslove, pružati uslugu top klijentima. Stalno težiti zahtjevnijim poslovima. Poznat je slučaj PR agencije koja je imala samo jednog klijenta, tj. da bi postali njen klijent oni su trebali otpustiti starog klijenta.

Ako ste u Dingač businessu i ako ne može proizvesti više boca jedini način za zaraditi više je ili smanjiti troškove ili povisiti cijenu boce (ne mogu vjerovati da sam ovo izjavio ). Troškove ne možete smanjivati u nedogled, znači ostaje specijalizirati se za sve zahtjevnije projekte koji ostavljaju prostora za veći profit.

Ovu temu je odlično razradio David u postu o  produktizaciji i izvozu softvera.

I da se vratim na početak: Zašto Bajadera ne bi postala ili barem težila postati Bacci ili Ferrero? Koliko joj za to treba više od toga da bi je Bečani voljeli kupiti u lokalnom dućanu?

A ako bi  Bajadera mogla, zamislite što može IT…

Naime, kad smo pokretali alfa verziju BeepHome željeli smo obratiti pažnju na usability. Prva ideja je bila outsourcati testiranje. Pronašli smo ljude (npr. Vibora) koji se s tim intenzivno bave (morati ću napisati jednom post o korištenju Twittera u poslovne svrhe). Vrlo brzo smo dobili par solidnih ponuda za usability testiranje i konzalting. Ipak, na kraju smo odlučili da je to važan know-how kojeg bi trebali usvojiti u GoHome i odlučili smo pokušati sami. Koristili smo metode iz jednostavne i dobre knjige Rocket surgery made easy. U njoj je detaljno opisan cijeli proces, svakako je preporučam kad krenete u usability testiranje.

Testna soba: tester i voditeljica sa zadacima

Nadzorna soba - razvojni tim se znoji

Kako to izgleda u praksi? U testnoj sobi se nalazi tester i voditelj testiranja. Tester je regrutiran izvan tima, a voditelj je dio tima. Zadatak voditelja je voditi proces testiranja. Tester dobije listu zadataka koje mora obaviti uz pomoć aplikacije. Ključni zadatak voditelja je navesti testera da razmišlja naglas dok obavlja zadatke (naša Ana je bila kao Tarik u Milijunašu). Voditelj nikako ne smije pomagati testeru niti testera navoditi na rješenje problema.

U isto vrijeme, u drugoj sobi, nazovimo je nadzorna soba, se nalazi tim koji vidi i čuje sve što tester radi. U nadzornoj sobi se vidi kako tester kruži mišom, gdje klika i čuje se njegovo razmišljanje naglas. Na ovaj način razvojni tim na najživlji mogući način može vidjeti kako se korisnici služe aplikacijom. Iako je za kvalitetu testa važno pokušati održati tišinu u nadzornoj sobi jer smo mi imali problem sa razgovijetnošću zvuka, to nije lako. Ovaj dio je uvijek zabavan i živ jer ekipa navija ‘klikni tu, klikni tu, ma kako ne vidi ovaj link…’ . Dvije sobe se koriste upravo zato da bi se minimalno utjecalo na korisnika.

Još da spomenem alate koje smo koristili. Za prijenos slike ekrana smo koristili VNC, a za prijenos zvuka smo koristili GTalk.  Kao što vidite na slici, mikrofon bi mogao biti i bolji . Vjerojatno ima i boljih alata, ali ovi su besplatni i nama su bili zadovoljavajući za početak. Test nismo snimali, preporuka je snimiti ga iako kažu da se rijetko kasnije pogleda. Ako tko od vas ima prijedlog iz prakse za bolje alate neka se javi.

Naše testiranje je bilo jako zanimljivo: neke postupke koji nisu jednostavni i kod kojih smo očekivali probleme (registracija mobitela u BeepHome) je tester napravio iznenađujuće brzo i lako. Neke, nama naoko jasne stvari, je uporno zaobilazio . Za one koji su nam pomogli testiranje BeepHome, radilo se o meniju koji ima pomalo neuobičajeno ime Što se priča i koji je bio vizualno odvojen od ostalih menija. Nakon usability testa smo ga izjednačili da izgleda kao i drugi dijelovi navigacije. Ono što je važno naglasiti: prilikom usability testa tester ne može pogriješiti. Praktički njegovo ponašanje je uvjetovano dizajnom aplikacije i baš promatranje tog ponašanja je najdragocjenije iskustvo usability testiranja.

Problemi na koje smo naišli:

Definitivno najveći problem je početi i odlučiti se da ćete odraditi usability testove ono baš by the book. Možda vas ovaj post natjera da probate (i nas da nastavimo).

Veći problem koji vidim je regrutiranje testera. Obično imate želju da testeri budu ‘prikladni’ i tu se vidi baš onaj problem zbog kojeg se i rade usability testovi. Aplikaciju ne radite za sebe nego za korisnike. Taj osjećaj prisvajanja aplikacije i ‘ja najbolje znam kako‘ koncept se onda prenosi i na odabir testera: jedan je premlad, drugi prestar, jedan je vidio aplikaciju, drugi nema pojma . U biti radi se o tome da treba zvati redom i ne stvarati problem od odabira testera, preporuka je ‘Recruit loosely and grade on a curve’.

Drugi problem je napraviti akciju nakon uočenih problema, osim što morate promijeniti nešto u što ste vjerovali da je 100% ispravno, postavlja se pitanje u što to promijeniti i kako popraviti stvar. Naime usability testovi će vrlo jasno detektirati problem, ali rješenje tog problema nije uvijek jednostavno.

Ima puno resursa na webu koji opisuju kako poboljšati user experience, ali najčešće su pisani na jednoj apstraktnoj razini. Čak i najveći ‘guru’ ove problematike nema svoju stranicu napravljenu kako treba (il’ ja ne razumijem što je bit ). Ipak, naletio sam na jednu odličnu kolekciju 64 microcopy primjera koja zaista morate vidjeti. Čisto zlato, usability na djelu!

Eto, ovo je jedno jako zanimljivo područje, tek smo ga zagrebli, ja se iskreno nadam da ćemo nastaviti sa testiranjima. Mislim da se cijelom timu sviđa, a to je obično dobar znak. Nemam informacija koliko se u nas ovakve stvari rade u praksi, ako imate iskustva svakako komentirajte!

S obzirom da je tema jako opsežna pokušao sam dati pogled na neke aspekte koji su se meni činili važnima (konkurentnost, organizacija, financije, kulturološki aspekt).  U drugom dijelu članka je kratki korak po korak opis kako smo mi to radili.

Temu sam pripremio na nagovor Ivana koji je smatrao da će ista biti zanimljiva i koji je predložio da saberem naša iskustva regionalne ekspanzije u jedan članak.

Članak pročitajte na njegovom online magazinu Netokracija.

p.s. Nekoliko jako zanimljivih tema mi je u draftu, a radimo i na dva nova jako izazovna projekta i zato stay tuned!

Kako si sijao tako ćeš i žeti.

Uzevši u obzir broj projekata i mentora kao i količinu energije koja je strujala prostorom iznenađujuće je da se sve odvijalo po špagu.

Slično kao i kod stand up meetinga, za neke stvari jednostavno treba imati metodologiju. Ekipa iz SeedCampa se očito držala uigrane forme pa je sve išlo dosta dobro: jaki zvižduci su označavali početak sesija, a ja bih se stresao svaki put, sjemeni kamp nije za osobe slabog srca . Također, ljudi iz organizacije su upozoravali kad se bliži kraj sesija tako da su sesije imale glavu i rep i trajale razumno vrijeme.

Izvještaj sa Mini SeedCamp Zagreb možete vidjeti ovdje, također malo o dobrim vibracijama od Davida. Ja bih s druge strane izdvojio par pouka za svih nas:

1. Ono što kažu clear value proposition je ključan. Projekti koji su imali jasan koncept i lako razumljive prednosti bolje su prolazili kod mentora i kasnije kod glasanja. Meni jedan jako zanimljiv i inventivan projekt je bio onaj Sarajevske tvrtke Albia. Radi se o softveru za automatsko testiranje koji zbog svoje specifičnosti nisu uspijevali jednostavno objasniti mentorima. Ako je istina ono što kažu da softver može predviđam im svijetlu budućnost samo je ključno da porade na prezentaciji projekta. Čak bi rekao da su se potrudili jer je prezentacija bila dobro strukturirana (problem, rješenje, itd…), ali da bi zagrijali investitore treba im plastičnija prezentacija i poneka marketinška fora.

2. Važno je imati prototip ili demo, još ako je k tome sexy & trendy čitaj Augmented reality+ iPhone. Clover studio je imao baš to: demo koji radi, svima zabavan, jasan proizvod na cool tehnologiji. Sve u svemu mlada i simpatična hrvatsko-japanska ekipa, vjerujem da ćemo još čuti o njima. O tome hoće li izrasti u game studio kakav žele mislim da ovisi prvenstveno o tome koliko će raditi na business komponenti svog projekta.

3. Test sa tržišta se opet pokazao važnim. SalePod je imao upravo to, proizvod je dobar, ima svoju nišu, lako se skalira, ima potencijal za ekspanziju i što je važno ima klijente iz tri zemlje. Mislim da mogu početi tražiti investitore.

A što SeedCamp nosi mentorima i ostalima, osim malo ego boosta ma šta mi pričali o tome . Investitori mogu pronjuškati projekte, ostali mogu pronjuškati investitore. Iz kontakata sa drugim mentorima i startupima uvijek iskoče neke zanimljive ideje koje mogu na neki način potaknuti imaginaciju u vlastitom projektu. Meni osobno after party u Fly baru je bio jako dobar. GoHome team na okupu znači puno decibela kao i obično. Naučio sam nešto i o Facebook personal brandingu, vjerojatno od najboljeg . Bilo je tu i business coaching-a, cijena prava sitnica. Također, zgodno je kad, kako bi rekao Ivo, ožive neki Twitter avatari. Snijeg, led i zatvorena Maslenica samo su upotpunili doživljaj.

Što reći na kraju, ako imate projekt prijavite ga, ne može štetiti. Generalno ovakvi događaji nam trebaju u HR, seed faza je važna jer su u njoj projekti najranjiviji, a treba dobro zasijati da bi mogli žnjati.

Dobre konferencije uvijek pumpaju energiju i dižu u zrak i zato za sve koji su bili na ovom sjemenom kampu: razmislite o svemu, izvucite zaključke pa nazad na posao, na zemlju, neka nas klijenti tapšu po ramenima, neka vas korisnici hvale, pustite tapšanje mentora i PR fore .

Stand-up meeting - ovako nekako izgleda i u nas

Interesantna je priča kako smo došli do njega. Nakon investicije u GoHome stvari su se počele relativno brzo razvijati, tim je više nego udvostručen, radilo se istovremeno na više projekata i na desecima različitih taskova. Da bi situaciju zadržali pod kontrolom Nola i ja smo se željeli bolje organizirati. Timu smo izložili ideju da imamo jutarnji kratki sastanak i tjedni nešto duži. Naš Bruno je tada rekao da se to što predlažemo zove stand-up meeting, koji ima svoju metodologiju. Kako ja uvijek slušam svoje zaposlenike , a i psihologija mi je oduvijek bila draga pogledao sam metodologiju, koncept mi se svidio i tako smo započeli. Bruno je kum.

Ukratko stand-up meeting je svakodnevni kratki sastanak svih članova tima, obavlja se stojeći i zato se zove stand-up, ima svoja pravila koja ga čine efikasnijim.

Osnovna pravila su: svi stoje, kratak je (2-3 minute po članu), nema rasprava o problemima i svaki član tima kad ga dođe red govori o tri stvari:

• Što sam odradio jučer?
• Što ću raditi danas?
• Imam li kakvih prepreka da obavim to danas?

Neka naša iskustva:

Kada ga održavati? Mi ga imamo oko 11h jer imamo izrazito klizno radno vrijeme, a na standupu moraju biti svi. Čini mi se također da je dobro da ne bude rano ujutro kao službeni start rada jer se onda ne radi ništa dok ne počne .

Tko započinje sastanak? U nas onaj koji se zadnji postroji. Tko moderira sastanak? Nitko. Kome se obraća onaj koji govori? Cijelom timu, a ne samo voditelju tima. Šef i šerif govori kao i svaki drugi član tima.

Stand-up ima i svojih zamki. Jedna od po meni najvećih opasnosti za stand-up su rasprave. U originalnim uputama je zabranjeno raspravljanje jer se vrlo brzo sastanak zakomplicira i raspline. S druge strane, meni osobno jedno do dva kratka pitanja mogu napraviti stand-up dinamičnijim i korisnijim. S obzirom da je naš cijeli tim već iskusan u ‘standupiranju’, ovi koji zabrazde u raspravi vrlo brzo dobiju ‘drugarsku’ kritiku da je ovo standup i da nastave svoju raspravu kasnije. Moj prijedlog: na prvih nekoliko standupa ne dozvolite nikakva pitanja dok se malo svi ne uigrate. Također, prvi su standupi pomalo neugodni za tim (nismo ameri ), nemojte odustati.

Zašto ga ja osobno smatram dobrim: brz je i sažet, doprinosi integraciji tima (sharing commitment), problemi se iznose ispred svih. Također, bolja je sinhronizacija unutar tima, svi članovi tima vide da se projekt sastoji od puno kockica, bolje razumiju zašto nešto rade, bolje razumiju kako se projekt razvija kroz vrijeme i vide međuzavisnosti. Uz pomoć stand-up meeting-a se vrlo brzo detektiraju problemi i neusklađenosti. S obzirom da mi GoHome aplikacije razvijamo u puno malih revizija (napisati ću nešto i o načinu razvoju unutar GoHome), intenzivno koristimo branching. Stand-up je odlično mjesto gdje se vidi kada se branchevi moraju ujediniti. Također, lakše se prate statusi i progres, a nije rijetkost da se čuju izjave: Jučer sam radio to i to, završio sam. Danas nemam pojma šta trebam raditi! (ni manageri nisu savršeni )

Zaključak:

Ako imate tim od 4 i više ljudi, stand-up bi vam mogao odgovarati, svakako proučite njegova pravila koja možete modificirati za svoje potrebe. S obzirom da stalno napredujete usvajajući nove tehnologije, zašto ne bi napredovali i u organizaciji i vođenju tima, probajte Stand-up!